srijeda, 27.06.2007.

...Come on baby we can`t live forever...


"Samo...pokušaj ne kasniti."

"Bella dušo kad sam zadnji put zakasnila ?!" nasmijala sam se i poklopila telefon.

Ubacila sam zadnje stvari u kufer i zadovoljno se bacila na krevet. Sve je bilo tu...Sve je bilo spremno i samo je još falio James za potpunu sreću. Bella me vjerovatno već čeka na peronu a James...on sigurno pati za mnom negdje u bezjačkom autobusu dok putuje prema peronu.

"Sandiella Twigg da si odmah došla nećemo nikad stići po ovoj gužvi." od dolje sam čula mamin glas. Pogledala sam kroz prozor na cestu i bila je skoro prazna. Nasmijala sam se sama sebi i sa stola uzela velike crne naočale marke Guesse i nbakon što sam ih stavila pogledala nebo. Bilo je prekriveno raznim magičnim automobilima...svi su žurili na peron.

"Mama znaš mogli bi ići i običnom cestom" rekla sam nakon što sam natjerala kovčeg da leti za mnom.

"Sandiella zadnji put kad sam vozila običnom cestom izazvala sam sudar koji do danas još nije razjašnjen."

Moja mama Genesis bila je vještica i nije u njenom svijetu bilo mjesta za nikakve bezjačke stvari. Nije mi dopuštala ni da si nabavim televiziju ali tata je porazgovarao s njom i zaključili su da pretjertuje. Ona je bila ponosna Slytherinka iako je sa školom završila prije dvadesetak godina. Nije podnosila bezjačke stvari i bezjake uopće tako da zamisliti nju kako radi neke skroz normalne stvari poput usisavanja bilo je skroz nemoguće.

"Twigg!" netko je vikao kroz prozor moje "bezjačko" ime.

Twigg je bilo ime kako su me zvali bezjački prijatelji. Ja sam ga sama izabrala jer moja mama koja je bila opsjednuta čarobnjačkim podrijetlom nije dopuštala da me bezjaci zovu tako moćnim čarobnjačkim imenom poput Sandiella.

"Ti." nasmijala sma se i bacila na dečka koji je pomalo nervozno stajao pred mojim vratima.

"Nedostajat ćeš mi." rekao je kad sam ga pustila.

"I ti meni..." priznala sam Danyju, mom najboljem prijatelju iz bezjačkjog svijeta.

"Nadam se da će ti biti zabavno u Oxfordu."

"Ah...a ti uživaj tu u Londons Galeu."

"Sandiella Hogwarts neće čekati!!" viknula je moja mama i Danny me čudno pogledao.

"Tako ona zove naš auto." nervozno sam rekla.

"Hah...Šta misli da će auto sam otići." nasmijao se gledajući u našu Mazdu što je mirno stajal u prilazu.

"Kad bi ti znao." rekla sam tiho da me ne čuje a zatim ga ponovno zagrlila.

"Uživaj...Nađi curu i ...joj volim te!" rekla sam zagrlivši ga ponovno.

"I ja tebe Sandiella." nasmijao se nazvavši me imenom kojim ne zvala mama.

"Ne preporučam ti da širiš to ime dalje."

"Sandiella!!!!"

"Evo me!"

Poljubila sam Dannyja i ušla u auto. Srećoim da je Danny gledao maloprije samo u mene jer moji kovčegi su sami odšetali u auto a to mu ne bi mogla objasniti. Iako sam ga jako voljela Dany je bio bezjak...Nisam mu smjela reći ništa o sebi...Jednom ću valjda moći.

"Ti se sviđa taj mali?" iz razmišljanja me trgnuo tata kad je ušao u auto.

"Danny? Pa on je bezjak ." nasmijala sam se znajući da će ga odgovor zadovoljiti.

"Ljubavi postaješ kao mama...Tako sam ponosan na tebe."

"Hvala Paul." rekla sam hladno.

"Ista mama. "

Moj tata za razliku od autoritativne mame bio je stvarno dobra osoba i voljela sma ga iako je i on ponekad pretjerivao s pričama o čistoći čarobnjačke rase.

* * *

"Sandy!!" vrisnula je Bella bacivši se na mene.

"Bells! Ajme meni koliko te nisam vidjela."

"Napravila si tirkizne pramenove !" nasmijala se uhvativši tirkizni pramen u mojoj kosi.

"Da....gđa. Gensise me nije mogla spriječiti."

"Ajme meni...Nećeš vjerovati tko dolazi u Hogwarts sljedeći mjesec."

"Ajde pokušaj me iznenaditi."

"A da....tvoji su u Hogwartskogm povjerenstvu." slegnula je ramenima razočarano.

"Dobro dobro Bells iznenadi me.."

"Dobro...dolaze----- "

16:46 | komentiraj (35) |

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.